Vinogorje Pelješac sa svojom ukupnom dužinom od 72 km zasađeno je sa oko 950 ha vinograda. Na ovim površinama zasađeno je 90% crnih sorti i to sorta plavac mali. Plavac mali je autohtona sorta ovog kraja i kao takva kroz vjekovni period adaptacije kraju i klimi na ovom i sličnim terenima daje najbolje rezultate. Kako je to sorta škrtih terena i kako na tim terenima daje izvanredne rezultate, sadnja plavca malog uglavnom se forsira na padinama i južnim ekspozicijama. Pelješac se može ponositi bogatstvom položaja na svojim brežuljcima i padinama, sa kojih su iznjedrena vina izvrsne kakvoće.

Na samom ulazu na Pelješac iznad luke Prapratno padine su prekrivene vinogradima koje daju vino Stagnum. Položaji vinograda na terenima Dingača gdje sunce dvaput obasjava lozu: prvi put direktnim zračenjem po vinogradu, a drugi put u lomu svjetlosti od mora prema vinogradu je nešto što se rijetko doživljava i što daje specifičnost terenu i lozi. Sve se to odražava u konačnici u kakvoći vina.

Postup je još jedan biser Pelješca. Na svim ovim terenima, kao i na puno drugih, plavac mali je našao svoje mjesto, i od svakog terena uzeo njegovu specifičnost i pretočio u svoje bobice. Karakteristika plavca malog je da na ovakvim terenima daje grožđe sa izuzetno velikim šećerima, i umjerenim kiselinama. Još jedna je velika specifičnost ovog kultivara vinove loze, a to je neujednačenost zriobe bobica pa se na jednom grozdu mogu naći bobice od svijetlije boje (nedozrela) do suhvica. Ova nedozrela bobica vinu će dati jednu lepršavu svježinu a suhvica punoću i jedno bogatstvo mirisa na suho voće. Pokožica plavca malog obiluje bojenim materijama, pa su i vina boje od rubin crvene do tamno rubin crvene i rubin granatne boje. Kako su ovo sve vina koja obiluju visokim sadržajem alkohola koji pri kušanju osim što daje osjećaj jakosti i opojnosti, daje i osjećaj slasnosti. Plavac mali ima još jednu veliku karakteristiku a to je mogućnost da kroz vrijeme svog odležavanja razvije tercijalne, ali i zadrži primarne arome, pa se tako kod njega pri kušanju susrećemo sa svježim voćnim aromama a isto tako sa aromama prosušenog voća.

Otok Lastovo ima svoju bogatu povijest i tradiciju uzgoja vinove loze. Na njegovim plodnim poljima, od kojih se najplodnija nalaze u unutrašnjosti otoka, stoljećima se uzgajaju kvalitetne sorte grožđa od kojih nastaju vrhunska vina. Neka od tih polja su Vinopolje, Nižno Polje, Lokavje i Prgovo. Ta polja dugo zadržavaju vlagu jer imaju značajno veću dubinu tla, dublje ilovaste sedimente što je jako dobro za poljoprivredu.

Insolacija na Lastovu iznosi 2761 sati godišnje čime se svrstava u najsunčanija područja jadranskog primorja. Svi ti prirodni čimbenici sastav tla, klima i reljef pogoduju kvalitetnom uzgoju vinove loze.

Prema istraživanju "Proizvodni potencijal zemljišta na krškim poljima otoka Lastova" (S.Husnjak et al.), kojim su obuhvaćena 32 polja s ukupnom površinom od 568,0 ha, a od kojih se obrađuje 457,6 ha vinogradi zauzimaju 189,3 ha odnosno 33,3%. Od sorte bijelih vina izdvaja se sorta rukatac, pa nadalje grk, pošip, zlatarica, bijela bratkovina, malvasija dubrovačka, cetinka i trbljan. Što se tiče crnih vina tu je Plavac Mali koji se ističe između ostalih kao što su merlot, cabarnet i plavina.
Milenijska tradicija vinogradarstva i vinarstva impresivna je na Lastovu. Ovo nasljeđe srećom ni u jednom trenutku nije zamrlo, a danas smo svjedoci početka preporoda. Moderne vinarije poput one obitelji Šarić i Rončević, pokazuju kako se na Lastovu mogu uspješno njegovati i bijele i crne vinske sorte, poglavito autohtone dalmatinske. Vinarija Šarić se nalazi u podnožju mjesta Lastovo, predio Gornja Luka. Tu se mogu naći vina kao što je bijelo vino Rukatac-Šarić i ružičasto vino Opolo-Šarić, koja se čuvaju u inox bačvama. Iako je Rukatac ili Maraština sorta bijelog vina koja je autohtona sorta za primorsku Hrvatsku, svoje mjesto je našla također i na otoku Lastovu. Od crnog vina tu je svakako Plavac Mali i Merlot koji se u podrumu Šarić čuvaju u bačvama od slavonskog hrasta. U podrumu obitelji Rončević mogu se naći vina St.Vicenco. Njihovi vinogradi zauzimaju 2 ha i nalaze se na pet lokacija.Vina koja proizvode su od sorti grožđa koje se tradicionalno uzgajaju na otoku Lastovu. To su vina Sv.Vicenco - Rukatac, Sv. Vicenco - Grk Slatki život, Sv.Vicenco Noni i Sv.Vicenco Plavac. Na otoku djeluje i Udruga vinara i maslinara "Rukatac i Piculja".

Lijevo od ušća Neretve u općini Slivno smjestila se Komarna, nova zvijezda među jadranskim vinogorjima. Do 2008. godine to je bilo samo neprohodno brdo zaraslo u makiju i draču, a onda je na to područje prvo došla obitelj Štimac i krenula s obrađivanjem iznimno strmog i nepristupačnog terena. Malo pomalo pridružili su im se i drugi vrhunski hrvatski vinari i danas je to područje od 80 ha prekriveno sa preko 500.000 čokota vinove loze.

Komarna je najmlađe vinogorje u Hrvatskoj i premda se administrativno gura pod Neretvansko vinogorje po svim karakteristikama puno je sličnija Pelješcu. Na području vinogorja Komarna većinom se provodi certificirana ekološka proizvodnja, a sortiment posađenih loza u vinogorju čine 92% autohtone sorte (plavac mali, pošip, tribidrag, maraština, dubrovačka malvasija i babić) dok ostatak čine međunarodno poznate i priznate sorte (syrah, chardonnay, tempranillo, cabernet, viogner). Funkcionalnost, moderan dizajn i autohtonost proizvoda, kao i tržišna orijentiranost osnova su poslovne politike vinogradara udruge "K7".

Prepoznatljivost na tržištu trenutno imaju četiri vinara vinogorja Komarna na svjetskom tržištu (Saints Hills, Rizman, Volarević i Poljopromet). Zajedničkom prepoznatljivošću, internom i tržišnom kontrolom kvalitete vina vinogorja Komarna, promicanjem zajedničkih interesa vinarija i razvojem ruralnog turizma može se stvoriti održivost i napredak ovoga kraja i njegovih stanovnika.

Za razliku od susjednog Pelješca, na kojem se tradicionalno uzgaja izvrsno crno grožđe i proizvode vrhunska crna vina, Korčula je nadaleko poznata po svojem bijelom grožđu i bijelim vinima.

Najslavnije korčulansko bijelo vino svakako je Pošip. Pošip je autohtona korčulanska sorta grožđa, a raste prvenstveno na ograničenim vinogorjima Smokvice, odakle potječe, te Čare, gdje se kasnije proširio i udomaćio. Pošip je relativno mlada sorta grožđa, stara tek nešto više od stotinjak godina, a nastala je spontanim križanjem dvije lokalne sorte, Bijele bratkovine i Zlatarice blatske. Pronađen je slučajno, u divljini, i postepeno kultiviran i proširen, danas je jedna od najperspektivnijih sorti bijelog grožđa u Hrvatskoj. Vino Pošip je punog okusa, visokih alkohola, karakteristične arome suhog mediteranskog voća, zlatnožute boje, a najbolje pristaje uz ribu, morske plodove i lagana mesna jela.

Nezaobilazan pratitelj Pošipa svakako je Rukatac. Rukatac daje lagana vina, s aromama cvijeća i zrelog voća, a izvrsna je sirovina za proizvodnju prirodnih prošeka. Osim što se proizvodi kao sortno vino, izvrsno se snalazi i u kupažama s Pošipom i Bratkovinom.

Treće bijelo vino s ovog otoka vina i maslina, koje zaslužuje posebnu pažnju jest Grk, danas autohtona sorta s Korčule. Grk raste na ograničenom području lumbarajskog vinogorja, na blagim osunčanim padinama uz more, na karakterističnom pjeskovitom tlu. Jedna od specifičnosti ovog grožđa jest da mu je za oprašivanje potrebna druga loza, u ovom slučaju Plavac mali, koji se sadi u vinogradima Grka kao oprašivač. Vino Grk ima vrlo prepoznatljivu izraženu aromu i visoke alkohole, a preporučuje se piti u svim mogućim prilikama.

Smješteni podalje od vinskih magistrala otočka su vinogorja Županije. Korčula je odavno na glasu, no vina Lastova i Mljeta rijetko stižu do kopna. U njima se uživa prije svega u neposrednom prekrasnom okolišu gdje nastaju i gdje se njeguju.
Tradicija vinogradarstva i vinarstva na Mljetu mjeri se u tisućljećima. Stari su Grci donijeli lozu na dalmatinske otoke, slijedili su ih Rimljani. Hrvati su, naselivši dalmatinske otoke pa tako i Mljet, brzo prihvatili kulturu loze i vinarstva. Opati su u kasnijim stoljećima na Mljetu zaslužni za održavanje visokih antičkih gastronomskih dosega.
Utemeljenje nacionalnog parka na Mljetu zahtjeva brižno promišljanje strategije razvoja, uključujući i vinarstvo. Ograničene količine jasno ukazuju kako treba stremiti vrhunskoj kakvoći i odgovarajućem vinskom turizmu.

U posljednjih nekoliko godina pristup vinogradarstvu i vinarstvu Konavala u potpunosti se promijenio razvojem malih, obiteljskih vinograda i vinara koji su se posvetili proizvodnji vina vrhunske kvalitete baziranih na izvornim sortama ove stare vinske regije. Među sortama koje se uzgajaju na ovom području posebno mjesto zauzima Malvasija dubrovačka koja se uzgaja isključivo na području Konavoskog polja, a svoje korijene vuče još iz doba Dubrovačke Republike. Stari Dubrovčani posebno su cijenili ovo desertno vino, a u njegovim čarima uživala je u to doba vlastela kako Dubrovnika tako i susjednih zemalja. (Postoje zapisi kako se još 1383. godine izvozila bosanskom kralju Tvrtku I. Kotromaniću). Služila se uglavnom uz bombone ili slastice, jagode sa skorupom, a služila je i kao protokolarni poklon u državničkim susretima. Kroz razdoblja poslije pada Dubrovačke republike pa sve do prije desetak godina Malvasija je gotovo pala u zaborav, međutim uz inicijativu Agronomskog fakulteta u Zagrebu i agronoma Nika Karamana revitalizirana je Malvasija dubrovačka te se u Konavlima sada uzgaja gotovo 50 tisuća trsova ove drevne sorte. Osim Malvasije u konavoskom vinogorju proizvodi se preko četrdeset kvalitetnih i vrhunskih vina među kojima se nalaze autohtone, ali i internacionalne sorte kao što su Maraština, Grk, Zinfandel Crljenak, Pošip, Merlot, Plavac…

Prema pravilniku o zemljopisnim područjima uzgoja vinove loze, Ministarstva Poljoprivrede Republike Hrvatske, objavljenom 4. srpnja, 2012. godine u "Narodnim novinama" u vinogorje Neretva spadaju: Metković, Ploče, Opuzen, Kula Norinska, Pojezerje, Slivno i Zažablje. Stoga, regija Neretva obuhvaća sedam općina i gradova koji su se smjestili oko ušća rijeke Neretve, a to su: gradovi Ploče, Opuzen i Metković te općine Slivno, Kula Norinska, Zažablje i Pojezerje. Sredozemna klima koja prevladava u delti Neretve pogoduje razvoju poljoprivrede i vinogradarstva, posebno zato što zime nisu previše hladne i obiluju kišama, a ljeta su suha i vruća. Tijekom godine ima prosječno 2700 sunčanih sati. Srednja godišnja temperatura iznosi 15,7°C. Delta Neretve je okružena brdima sa sjeverne, sjeveroistočne i južne strane. Sa zapadne strane područje je otvoreno prema moru i pod utjecajem je istoga. Prosječna godišnja količina padalina iznosi 1300 mm, od čega 65-75% padne tijekom zime. Prema rezultatima objavljenima u programu razvojne strategije LAG - Lokalne akcijske grupe Neretva, a u okviru Programa ruralnog razvoja, godišnja proizvodnja vina procjenjuje se na oko 10.000.000 l godišnje. Najveće vinogorje u Hrvatskoj se nalazi u Pojezerju - između naselja Kobiljača, Otrić-Seoci, Dusina (Grad Vrgorac) i Staševica (Ploče). Značajniji vinari su: Obrt Veraja (51.000 l vina), Vinogradi Volarević d.o.o.(13.000 l vina), Poljopromet d.o.o. (22.000 l) i Rizman d.o.o. (15.000 l). Spomenuti vinogradari i vinari imaju planove povećanja svoje proizvodnje u budućnosti. Također se tu nalazi još puno manjih vinarija od kojih ćemo spomenuti neke kao što je Vinarstvo Prović, mala vinarija pored Opuzena, koja je smještena u srcu delte rijeke Neretve. Njihovi vinogradi se nalaze 2 kilometra od ušća Male Neretve. Uzgajaju Merlot, Cabarnet Sauvignon, Muškat žuti i također su prvi vinari koji su zasadili nasade Chardonnaya na jugu Hrvatske. Nakon izvrsnih rezultata i podneska upućenog Ministarstvu poljoprivrede, chardonnay je uvršten na popis preporučenih sorti za sadnju u Neretvi. Preporučeni kultivari vinove loze čine grupu kultivara koji se mogu uzgajati na području vinogradarske podregije i od kojih se proizvode vina koja mogu nositi zaštićenu oznaku izvornosti. Preporučeni kultivari za podregiju Srednje i Južna Dalmacije su: Alicante Bouschet, Babica, Babić, Bogdanuša, Bratkovina, Bratkovina crvena, Cabernet franc, Cabernet sauvignon, Cetinka, Chardonnay, Crljenak viški, Debit, Dobričić, Drnekuša, Glavinuša, Graševina, Grk, Kadarun, Kurtelaška bijela, Ljutac, Malvasija dubrovačka bijela, Maraština, Merlot, Mladenka, Mourverdre, Muškat crveni, Muškat ruža crni, Muškat žuti, Ninčuša, Plavac mali crni, Plavac mali sivi, Plavina, Pošip bijeli, Pošip crni, Prč, Rkaciteli, Syrah, Tempranillo, Trebbiano Toscano, Trbljan, Tribidrag, Viognier bijeli, Vlaška, Vranac, Vugava, Zlatarica, Žilavka.

Plavac mali je vjerojatno najvažnija hrvatska sorta grožđa. Prvi se put spominje 1821. godine u knjizi "Vinogradarstvo austrijskog carstva" koju je u Beču objavio Franz Ritter von Heintel. Dugo vremena su ga smatrali za Zinfandel, ali znanstvena istraživanja su otkrila da je Zinfadel jedan roditelj od Plavca maloga, a drugi je Dobričić s otoka Šolte. Porijeklo Dobričića nije poznato, ali se smatra starom autohtonom dalmatinskom sortom. Ova sorta je slabo rasprostranjena pa je uglavnom nalazimo na otoku Šolti. Služila je uglavnom za križanje s drugim crnim sortama za popravak boje. Osobina ove sorte je izrazita trpkost i intenzivna obojenost zbog čega je bila cijenjena u prošlosti.
Prema(Pejić et al.) u znanstvenom radu" Srodnost kultivara Plavac mali crni, Primitivo crni i Zinfandel crni (Vitis vinifera L.), prikazani su rezultati istraživanja u kojima se potvrđuju da su Plavac mali i Zinfandel srodnici u prvom koljenu, u odnosu roditelj - potomak. Također prema ovom istraživanju potvrđeno je da je Plavac mali autohtona hrvatska sorta grožđa. U Dalmaciji se plavac mali uzgaja na uskom obalnom području i na otocima.

Pošip je autohtona sorta grožđa s Korčule, a raste prvenstveno na ograničenim vinogorjima Smokvice odakle i potječe. Raste također i u mjestu Čare gdje se kasnije proširio i udomaćio. Pošip je relativno mlada sorta grožđa koja je stara tek nešto više od stotinjak godina. Nastala je spontanim križanjem dvije lokalne sorte Bijele bratkovine i Zlatarice blatske. Pronađen je slučajno, u divljini, i postepeno je kultiviran i proširen. Danas je jedna od najperspektivnijih sorti bijelog grožđa u Hrvatskoj.
Vino Pošip je punog okusa, visokih alkohola, karakteristične arome suhog mediteranskog voća, zlatnožute boje, a najbolje pristaje uz ribu, morske plodove i lagana mesna jela.
Karakteristike ove sorte su rano dozrijevanje, veoma visoka rodnost, kvalitetan mošt i vino. Upravo zbog tih karakteristika ova sorta se počinje saditi i u drugim područjima i vinogorjima osim Korčule. Također, upravo rano dozrijevanje i oblik grozda čine je pogodnom za sušenje na trsu i pravljenje slatkih vina po kojima je ova sorta grožđa i bila popularna prije stotinu godina. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske i Nacionalnu listu priznatih kultivara vinove loze kao preporučena za podregiju Srednje i Južne Dalmacije.

Malvasija dubrovačka je sorta koja se tradicionalno uzgaja u Konavoskom polju u blizini Dubrovnika. Svoje korijene vuče još iz doba Dubrovačke Republike. Stari Dubrovčani posebno su cijenili ovo desertno vino, a u njegovim čarima uživala je u to doba vlastela kako Dubrovnika tako i susjednih zemalja. Postoje zapisi kako se još 1383. godine izvozila bosanskom kralju Tvrtku I. Kotromaniću. Služila se uglavnom uz bombone ili slastice, jagode sa skorupom, a služila je i kao protokolarni poklon u državničkim susretima. Ova sorta grožđa vrlo kasno dozrijeva, slabo je rodna i izrazito je osjetljiva na pepelnicu. Grozdovi ovog grožđa nisu zbijeni. Grožđe ima vrlo lijepu i karakterističnu aromu. Uzgaja se uglavnom u Dubrovačkom primorju. Malvasija dubrovačka je uvrštena na Sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih kultivara gdje je preporučuju za uzgoj na području srednje i južne Dalmacije.

Crljenak je stara i gotovo zaboravljena hrvatska sorta grožđa. Postao je zanimljiv kad je otkriveno da ima isti genetički profil kao i američka sorta Zinfandel. Zinfandel su u Ameriku donijeli na početku trećeg desetljeća 19.stoljeća. Ova sorta dozrijeva kasno, rodnost joj je osrednja, ali uglavnom redovita. Vina ove sorte su izrazito intezivne boje. Sorta je osjetljiva na gljivična oboljenja vinove loze. Uzgaja se uglavnom u Dalmaciji. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih kultivara gdje je preporučuju za srednju i južnu Dalmaciju.

Maraština (Rukatac, Maraškin, Mareština, Krizol, Višana, Pavlos, Malvasia Bianca Lunga) je autohtona sorta grožđa primorske Hrvatske i Dalmacije. Rasprostranjena je na čitavom priobalju od sjevera Hrvatske do juga. Na otoku Cresu je poznata pod imenom Krizol, a na otoku Lastovi je poznatija kao Rukatac. Obzirom da je jako rasprostranjena postoje male razlike unutar same sorte. Zbog jako visokih šećera vinogradari je jako cijene.

Karakteristika ovog grožđa je da kasnije sazrijeva, srednje je rodno i osjetljivo je na pepelnicu. Grozdovi nisu zbijeni, a bobe grožđa imaju žutu boju koja postaje izrazita što je više na suncu. Daje lagana vina, s aromama cvijeća i zrelog voća, a izvrsna je sirovina za proizvodnju prirodnih prošeka. Osim što se proizvodi kao sortno vino, izvrsno se snalazi i u kupažama s Pošipom i Bratkovinom. Uvrštena je na Sortnu listu Republike Hrvatske i na Nacionalnu listu priznatih kultivara vinove loze kao preporučena za sve tri dalmatinske podregije.

Grk je autohtona sorta s Korčule. Grk raste na ograničenom području lumbarajskog vinogorja, na blagim osunčanim padinama uz more, na karakterističnom pjeskovitom tlu. Jedna od specifičnosti ovog grožđa jest da mu je za oprašivanje potrebna druga loza, u ovom slučaju Plavac mali, koji se sadi u vinogradima Grka kao oprašivač. Ovo grožđe dozrijeva kasno, a rodnost grožđa nikad nije velika i uglavnom ovisi o oplodnji. Smatra se da je ova sorta grožđa povezana sa sortom crljenak kaštelanski u odnosu roditelj - potomak. Prema jednoj teoriji smatra se da je porijeklo sorte grčko što bi se moglo povezati s njenim imenom, iako se grk može odnositi na gorčinu samog grožđa.

Osim na Korčuli, Grk se prije uzgajao i na Pelješcu i u Konavlima. Vino Grk ima vrlo prepoznatljivu izraženu aromu i visoke alkohole, a preporučuje se piti u svim mogućim prilikama